| cobra | Date: Srijeda, 2011-11-16, 8:36 PM | Message # 1 |
 Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia 
Postovi: 8598
Status: Offline
| Škabrnja - Da se ne zaboravi
18.11.1991. postrojbe bivše JNA, zajedno s srpskim odmetničkim postrojbama, ušli su u Škabrnju, pitomo ravnokotarsko mjesto.
Krenuli su u "pohod" na žene, djecu i starce, koji su se skrivali u podrumima. Skriveni škabrnjani nisu pružali nikakav otpor, no to ubojice nije spriječilo u njihovu naumu. Nedužni civili, više od 80 duša mučki je izmasakrirano, a Škabrnja potpuno spaljena i uništena...
Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
|
| |
| |
| cobra | Date: Srijeda, 2011-11-16, 8:37 PM | Message # 2 |
|
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia
Postovi: 8598
Status: Offline
| Tomislav Bralić - Škabrnja
Opet će ti sunce kao nekada sjati,
s kampanela tvoga zazvoniti zvona
Opet će pod pekom kruva ispeći mati,
mirisati cviće sa tvojih balkona
Opet će procvitat bajame u vrtu,
i livadama tvojim igrati se janjci.
Uvik će uz komin i bukaru vina
pivati o tebi tvoji škabrnjanci...
Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
|
| |
| |
| cobra | Date: Srijeda, 2011-11-16, 8:40 PM | Message # 3 |
|
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia
Postovi: 8598
Status: Offline
| Sjećanje na pad Vukovara i masakr u Škabrnji
Kobni 18. studenog 1991. godine ostat će vječno zapamćen u hrvatskoj povijesti. Tog dana je pao herojski grad Vukovar, događaj nakon kojeg se još uvijek vuku brojni repovi, ali i počinjen grozan masakr u Škabrnji. Bitka za Vukovar smatra se najvećom i najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. Naime, 12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, odnosno četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile, osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz Nuštra prema Marincima pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoložive snage nisu bile dovoljno za proboj, s time da se 105. brigada HV-a nije ni javila, a i pored nje bila je potrebna, najmanje još jedna brigada. Kako je pao Vukovar? Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, šest tenkova se konačno probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je pala komunikacija na relaciji Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. Građani zapalili svijeće u Vukovarskoj uliciSutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divizija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pripadnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz Bosne i Hercegovine. Dana 16. studenog, pali su Nijemci, a 17. studenog 1991. godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu sa Brankom Borkovićem, poznatijim kao Mladi Jastreb. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz protivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. Svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja prestao je 20. studenog 1991. godine. Nakon pada grada Heroja, JNA i srpske paravojne formacije počinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Navodilo se kako su vukovarski Srbi nakon pada grada prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su nastavljena strijeljanja ljudi po čitavom području grada Vukovara. Pirova pobjeda JNA Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice. Unatoč činjenici kako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je smatrana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je 'Pirova pobjeda' Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara. Iako s manjim brojem žrtava, masakr u Škabrnji također nikad nije pao u zaborav. Kako piše i na službenim stranicama mjesto Škabrnja, skabnja.com, oko 7.30 sati u ponedjeljak, 18. studenoga 1991., započela je žestoka paljba po Škabrnji. Žene, djeca i starci pobjegli su u podrume kako bi spasili vlastite živote. Nekoliko sati nije bilo nikakvih informacija. Potom su nekako do Zadra stigli rijetki preživjeli. Ni Škabrnja nije zaboravljena Postrojbe bivše JNA, zajedno s pripadnicima vojnih i paravojnih srpskih odmetničkih postrojbi, krenuli su iz smjera Biljana i Zemunika Gornjeg te ušli tog kobnog ponedjeljka u selo te uništili stambene, sakralne i gospodarske objekte Škabrnje, jednoga od dotad najbogatijih sela Ravnih kotara. No, nije se stalo samo na uništavanju objekata. Krenulo se potom u napad na žene, djecu i starce. Iako Škabrnjani nisu pružali nikakav otpor, ubojice su nastavile sa svojim brutalnim činom. Tijekom prvog dana, poginula su 43 civila i 15 branitelja. Sredstva se nisu birala. Civili su ubijani iz neposredne blizine hicima iz vatrenog oružja, ali i tupim predmetima, udarcima po glavi i hladnim oružjem. Pojedine osobe su pred smrt mučene i masakrirane, a neke su pregažene tenkom. Sveukupno je poginulo 85 Škabrnjana, a mjesto je potpuno spaljen i uništen. Grozni dokazi brutalnosti stizali su pred Odjel patologije Zadarske opće bolnice. Škabrnja se danas vratila u normalno stanje, uvjetno rečeno, i jedini pokazatelj prošlosti, prazne su kuće u srpskom selu Biljane te zemunice na Ražovljevoj glavi iz kojih su nasumično gađani objekti i civili u Škabrnji. Iako je od pada Vukovara i masakra u Škabrnji prošlo 18 godina, koliko god se politički vrhovi obaju zemalja trudili, činjenica je kako se repovi još vuku, oprost je prividan, a sjećanja mučna. Objavio: www.javno.hr
Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
|
| |
| |
| cobra | Date: Srijeda, 2011-11-16, 8:43 PM | Message # 4 |
|
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia
Postovi: 8598
Status: Offline
| Oko 7.30 sati u ponedjeljak, 18. studenoga 1991., započela je žestoka paljba po Škabrnji. Žene, djeca i starci pohitali su u podrume. Zadar, koji je toga jutra malo predahnuo nakon sedmodnevnih rušilačkih avionskih pohoda na grad, probudile su jake detonacije iz zaleđa.
Kilometrima uokolo osjećalo se podrhtavanje tla u Ravnim kotarima. Nije prošlo ni sat-dva, a gradom se proširila strašna vijest: Pala je Škabrnja. Istoga su dana do Zadra uspjeli doći rijetki preživjeli, prestravljeni Škabrnjani, i ispričali priču Škabrnje...
Postrojbe bivše JNA, zajedno s pripadnicima vojnih i paravojnih srpskih odmetničkih postrojbi, ušli su toga ponedjeljka u selo. Potpuno su uništili stambene, sakralne i gospodarske objekte Škabrnje, jednoga od najbogatijih sela Ravnih kotara. Nakon toga su krenuli u "pohod" na žene, djecu i starce, koji su se skrivali u podrumima. Skriveni Škabrnjani nisu pružali nikakav otpor, no to ubojice nije spriječilo u njihovu naumu. Počelo je ubijanje u kojemu su samo prvi dan poginula 43 civila. Ubijani su iz neposredne blizine hicima iz vatrenog oružja, ali i tupim predmetima, udarcima po glavi i hladnim oružjem. Neki su pred smrt mučeni i masakrirani. Neki su pregaženi tenkom. Poginulo je 85 Škabrnjana, što je velika žrtva za pitomo ravnokotarsko mjesto. Škabrnja je tada potpuno spaljena i uništena, a obnovljena je uglavnom do dvije tisućite godine.
Škabrnja je doživjela uskrsnuće nakon svoje najtužnije noći i križnog puta 18. studenoga 1991. godine. Bila je pribijena na križ, ali je i dočekala svjetlo novoga života. Oslobođena i obnovljena, nosi u svojome sječanju uspomenu na žrtvu koju je dala za slobodnu Hrvatsku. Žrtvu koju je dala u najtežim trenutcima, opkoljena, sama... kao što je u to vrijeme stradanja bila sama i cijela Hrvatska pred licem svijeta. Istoga dana, kad su u Vukovar ulazile horde suvremenih barbara, prema Škabrnji su rulali srpski tenkovi, tridesetak oklopnih vozila pokrenutih iz dva smjera, Biljana i Zemunika Gornjeg. Srbi su bez ikakva povoda napali svoje mirne hrvatske susjede...
Branitelji se spominju tih ratnih dana, prvih srpskih topničkih napada početkom listopada 1991. godine, prvih mjesnih straža i ustroja samostalnog bataljuna Škabrnja. Kad je počeo taj odsudni napad na selo, na samom ulazu uništili su jedan srpski transporter i tenk, ali je Škabrnja bila u nemogućoj poziciji, opkoljena sa svih strana. Srbi su zatvorili sve izlaze i asfaltirane ceste, a ostavili su otvorenim samo jedan poljski put prema Prkosu. Nakon topničke pripreme i približavanja tenkova kućama u Škabrnji, stigli su lokalni četnici u zaselak Ambar gdje su u podrumima zatekli Škabrnjane. Tu su izvršili najstrašniji i najmasovniji pokolj, da bi nakon toga ušli u samo središte Škabrnje, i odveli dio mještana u zatočeništvo. Nad Škabrnjom se tada spustilo olovno nebo. Branitelji, brojčano slabiji od neprijatelja, sa slabim naoružanjem, gotovo bez protuoklopnih sredstava, nisu mogli obraniti selo. Prvog dana poginulo je petnaest branitelja i pobijeno je četrdeset tri škabrnjskih civila, da bi pokolji i progoni bili nastavljeni i idućeg dana, 19. studenoga 1991. godine. Zadar i danas pamti crne vreče s mrtvim tijelima koje su dopremljene pred Odjel patologije Zadarske opće bolnice. Trebalo je identificirati majku, oca, sestru, strica, baku...
Kad čovjek prođe cestom od Benkovca prema Škabrnji, koju stotinu metara na putu prije skretanja u to pitomo hrvatsko selo, mora proći kroz redove sablasno pustih kuća u srpskom selu Biljane. Odatle je krenula karavana zla... Čovjek se tada pita koji je to ljudski soj živio u Biljanima, što ga je to nagnalo u suludi krvavi obračun s nedužnim mještanima Škabrnje, starcima, djecom, svojim dojučerašnjim susjedima koji nisu mogli ni zamisliti da bi ih srpski susjedi, ma koliko zaluđeni velikosrpstvom, mogli doći u kuće ubijati.
I što sada? Strani humanitarci govore o suživotu. Tko bi normalan mogao žudjeti za susjedima iz Biljana? I kako je uopće moguće govoriti o suživotu s krvnicima i neraskajanim zločincima? Tako Škabrnja danas živi svoj mir bez zlih susjeda, ali i nosi svoju svježu ranu, svoju tugu za svojim bližnjima koji su stradali tog strašnog studenskog dana.
Srbi su pirovali nad tuđim trudima, nad tuđim mukama. Doista, što misliti danas o tim ljudima koji niti ne pokazuju kajanje? Gdje su danas škabrnjski ubojice? Ima li ih na haaškim tjeralicama, ili sada traže svoja prava kao prikriveni, anonimni ubojice? Tko je pobio sve te ljude? Nisu to bili Srbi iz dalekih krajeva, bili su to Srbi iz Ravnih Kotara. Mnogi preživjeli mještani svjedoče da su ih prepoznavali po govoru. Zastrašujuća je činjenica da su patološku mentalnu strukturu njihovi srpski susjedi pokazali ne samo kao pojedinci, nego i kao kolektiv. Za sobom su ostavili mine i pustoš, tamo gdje su Hrvati obrađivali polja i gdje ih danas obrađuju kao što će ih obrađivati i sutra, dok kuće u Biljanama ostaju kao mračni spomenici dijaboličnog velikosrpskog nadahnuća... Na Ražovljevoj glavici s koje su tukli po kućama u Škabrnji, gađajući nasumce iz zabave, ostali su duboki betonirani prokopi, zazidane zemunice iz kojih su mislili da mogu vladati ravnokotarskim poljem..ali nisu uspijeli!
U posljednjih je tisuću godina hrvatskom zemljom prošlo mnogo osvajača i agresora, ali uvijek je bilo onih koji su pružali otpor i htjeli ono za što su pale i škabrnjske žrtve. I zato, njima na čast i sječanje, Vukovar i Škabrnja ostat će zauvijek simbol hrvatskog otpora i stradanja...
Svim palima za slobodu... "Neka vam je vječna hvala i slava, i laka vam Hrvatska zemlja..."
Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
|
| |
| |
