Petak, 2024-03-29, 11:46 AM
Dobrodošao, Gost
[ Novi Postovi · Članovi · Pravila Foruma · Precizna pretraga · RSS

  • Page 1 of 1
  • 1
http://odmor.ucoz.com/forum/ » Ostalo » O svemu i Svačemu » Dan sjećanja na Vukovar
Dan sjećanja na Vukovar
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:02 PM | Message # 1
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline


OBLJETNICA UŽASA
Dan sjećanja na Vukovar
Prije devetnaest godina na današnji dan, simbol Domovinskog rata pao je u srpske ruke




Dana 12. studenog 1991. godine počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz Nuštra prema Marincima pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka.

Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloživo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj, s time da se 105. brigada HV-a nije ni javila, a i pored nje bila je potrebna najmanje još jedna bri­gada. Konačni pad Vukovar popraćen je paljenjem zastava Republike Hrvatske, oje su se nalazile u gradu.

Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar - Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, 6 tenkova se probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je pala komunikacija Vukovar - Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod željezničke postaje, drugi u stambenoj zgradi prvoj poslije nadvožnjaka.

Istog dana dio ljudi, zapovjednika Borovog Naselja, odlazi u proboj prema Vinkovcima. Tada su krenuli i tenkovi i pješadija (uglavnom četnici) s Orlovače na Trpinjsku cestu. Na punkt širine 200 metara krenulo je 18 tenkova M-84 i 22 oklopna transportera. Branitelji, nakon što su uništili 5 tenkova i oklopnih transportera, više nisu imali protuoklopnog oružja pa su se povukli u Ličku ulicu. 14. studenog JNA je uspjela u potpunosti presjeći prometnicu između Borova Naselja i Vukovara. Sutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divi­zija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pri­padnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz Bosne i Hercegovine.

Dana 16. studenog pali su Nijemci, a 17. studenog 1991. godine Vukovar su napustili ljudi na čelu sa Brankom Borkovićem - Mladim Jastrebom. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. U Borovom Naselju, 18. studenog 1991. godine, još se branio „Crni put" koji vodi do alatnice kombinata Borovo. 19. studenog JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20. studenog 1991. godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.

Nakon pada grada JNA i srpske paravojne formacije načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima" u naručje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. S obzirom na to da s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara, do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno da u okolici postoje neotkrivene grobnice. (wikipedia/metro-portal)


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:06 PM | Message # 2
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
Bitka za Vukovar

Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.

Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je široko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.[5]


Vukovar pred bitku

Vukovar je važan regionalni centar na granici Hrvatske i Srbije, koji se nalazi na desnoj obali Dunava. On je važna luka i centar prije rata etnički izmiješane općine. U općini Vukovar, po popisu stanovništva iz 1991. godine, je živjelo 84.189 stanovnika, od čega su 36.910 (43,8 wacko bili Hrvati, 31.445 (37,4 wacko Srbi, 6124 (7,3 wacko Jugoslaveni, 1375 (1,6%) Mađari i 8335 (9,9%) ostalih[6].

U samom Vukovaru je živjelo oko 44.639 ljudi početkom 1991. Relativna većina (47,2 wacko stanovništva grada su bili Hrvati, dok su Srbi činili 32,3 % stanovništva.[7] Prije 1990., stanovništvo je bilo vrlo integrirano, sa velikim postotkom mješovitih brakova i ljudi koji su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, a ne kao Hrvati ili Srbi[8].


Uvod u bitku

Dana 25. lipnja 1991. godine, Hrvatska je proglasila neovisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Militantni krugovi i izmanipulirani pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj su to smatrali neprijateljskim činom. Oštro se pobunila protiv toga nastavila se prihvaćati oružja koje je do tada rabila protiv hrvatskih vlastiju kroz široko područje zemlje. Podupirao ih je srpski predsjednik Slobodan Milošević kao i vodstvo JNA, koje je bilo sastavljeno većinom od Srba. Prema izjavama bivšeg načelnika JNA Veljka Kadijevića, cilj JNA je bio ući duboko u Hrvatsku, zauzme Zagreb, svrgne legalno izabranu vlast i uništi njene oružane snage. Kada bi ta zadaća bila ostvarena, nova Jugoslavija bi mogla određivati svoje zapadne granice. Ključni element ovog plana je bila upotreba teško naoružanih snaga kojim bi se zauzela oblast istočne Slavonije koja je imala brojnu srpsku zajednicu, da bi se zatim dalje napredovalo na zapad do Zagreba.[9]

Regija je već bila u stanju dugoročne političke krize. Vodeća hrvatska stranka, Hrvatska demokratska zajednica, imala je malo izravnog utjecaja na općinu Vukovar, jer na izborima 1990. godine nije dobila ni jedno od pet mjesta za predstavnike općine u Saboru. U lipnju 1990. godine, skupština općine Vukovar, u kojoj su većina bili Srbi, odbila je prihvatiti novi ustav Hrvatske kojim se Republika Hrvatska proglašava neovisnom i suverenom državom. Dominantna stranka u skupštini općine bio je Savez komunista Hrvatske. Srbin Slavko Dokmanović, po struci poljoprivredni inženjer, izabran je za predsjednika skupštine općine Vukovar.

Do proljeća 1991. godine, srpske paravojne formacije, koje su imale potporu Miloševića preko Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, organizirale su se u nekoliko mjesta u istočnoj Slavoniji. Srpske paravojne formacije smjestile svoju bazu u vukovarskom prigradskom naselju Borovo Selo, u kojem je većinu činilo srpsko stanovništvo. Militantna propaganda iz Beograda je doprinjela zaoštravanju odnosa i radikalizirala velik broj građana, utičući na njih da drugu stranu vide u najgorem mogućem svjetlu.


Raniji stadiji sukoba

Dok se stanje u istočnoj Slavoniji pogoršavalo, 9. travnja 1991. godine, Dokmanović je napisao dramatično pismo hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu izjavljujući "da je trenutno stanje u Vukovaru veoma kritično i da prijeti da svakog trenutka eskalira u međuetnički sukob sa mogućim trajnim, tragičnim i nepredvidivim posljedicama, što je posebno naglašeno sve učestalijim naoružavanjem civilnog stanovništva koje se nastavlja i koje stvara atmosferu straha i potpunog odsustva povjerenja stanovništva u bilo koju vladinu instituciju".

U noći sa 1. na 2. svibnja 1991. godine, dvije policijske ophodnje su se zaustavile na ulazu u Borovo Selo. Po nekim informacijama, trebale su skinuti srpsku zastavu izvješenu na ulazu, kad je na njih otvorena vatra iz prvih neosvijetljenih kuća. Dvojica lakše ranjenih policajaca su pobjegli, a dvojica su zarobljena. Sljedeći dan ujutro Veselin Šoškočanin, vođa SDS-a prvo je negirao incident, a zatim je rekao kako su policajci zarobljeni jer su pucali na Srbe civile. Po dogovoru policajci iz Vinkovaca krenuli su po zarobljene kolege. Odmah čim su ušli u selo na njih je otvorena vatra iz kuća i s krovova. Imali su nekoliko mrtvih i ranjenih i pozvali su u pomoć. Policija iz Osijeka je zaustavljena na barikadi, dok su policajci iz Vinkovaca ušli u selo. Tada nastupa JNA iz Dalja te 7 oklopnjaka 12. proleterske mehanizirane brigade razdvaja "sukobljene strane". Poginulo je 12 policajaca, a tijela nekih od njih bila su masakrirana. Nakon sukoba u Borovom Selu, kratkotrajnog rata u Sloveniji te pada Baranje, snage JNA su konačno razmještene za rat

Tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine, hrvatske su vlasti postupno gubile kontrolu nad istočnom Slavonijom, kako su srpske paravojne snage i lokalne milicije, često uz potporu jedinica JNA stacioniranih u tom području, progonile vladine službenika i postavljale minska polja i barikade. JNA je zauzela pozicije na drugoj strani Dunava, a bojni brodovi JNA su patrolirali rijekom. Mjestimični minobacački napadi na Vukovar su počeli u lipnju, a dalekometna artiljerija je počela gađati grad početkom kolovoza. Do kraja kolovoza 1991. godine, broj stanovnika grada je pao na oko 15.000. Stanovništvo koje je ostalo su sačinjavali Hrvati, Srbi i ljudi drugih nacionalnosti. Vukovar je u tom trenutku već bio u velikom dijelu okružen teritorijom pod srpskom kontrolom, a od 25. kolovoza 1991. godine, počinje redovno granatiranje i zračni napadi na grad. Međutim, još uvijek nije bilo pokušaja da se grad zauzme. Borba se u principu sastojala u intenzivnoj razmjeni vatre između teritorija pod srpskom i hrvatskom kontrolom.


Hrvatska vojska

Može se reći kako je u kolovozu 1991. godine, s početkom borbi u Vukovaru, bilo oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, NZ Vukovara, 4. bojna 3. "A" brigade ZNG-a, skupina 1 "A" brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika HOS-a. Postupnim pritjecanjem oružja broj branitelja je narastao na oko 1.800 do najviše 2.000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu bilo najviše 6.700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača. Dana 25. rujna 1991. godine, od pripadnika naoružanih postrojbi u Vukovaru oformljena je 204. brigada HV (u službenim dokumentima HV-a vodi se kao 124. brigada Hrvatske vojske)[1]. Unatoč njihovoj malobrojnosti i slabom naoružanju, vukovarski branitelji su bili daleko bolje motivirani od njihovih protivnika jer (u nekim slučajevima) njihove obitelji su bile u gradu i oni bi se, prirodno, borili sa više snage, bodrosti i osjećaja. Išle su im na ruku obrambene prednosti, koje je pružao gradski teren[10].

Mile Dedaković Jastreb, zamjenik zapovjednika i zapovjednik hrvatskih snaga u Vukovaru Branko Borković te Blago Zadro, su odigrali ključnu ulogu u smišljanju defanzivne taktike koja je zadržala JNA izvan Vukovara tijekom dužeg vremenskog perioda. Napravili su združenu komandnu strukturu koja je stvorila jednu brigadu od prethodno odvojenih elemenata. Njihova taktika se bazirala na integriranom obrambenom sustavu koji je uključivao miniranje prilaznih puteva, antitenkovske ekipe, snajpere i dobro utvrđene obrambene položaje. Ova kombinacija je imala za cilj da usporava i razbija napade JNA do trenutka kada bi kontra-napad natjerao hrvatske branitelje na povlačenje. Do pogibije, Blago Zadro, osobno je vodio akcije koje zaustavljaju prodore JNA na Trpinjskoj cesti.


Jugoslavenske/srpske snage
Plan JNA za napad na Hrvatsku, napušten nakon Bitke za Vukovar.

Može se reći kako je stalno brojno angažiranih vojnika koji su napadali sam grad bilo oko 30.000, čemu treba pribrojati 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000. Za zauzimanje Vukovara JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno - mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci[1].

Iako su u teoriji bili jači od hrvatskih snaga i bolje opremljeni, u agresorskim snagama slab moral, jadno vodstvo i konstantna dezertiranja su bila česta pojava, koja je smanjivala snagu i mogućnosti mnogih jedinica. Mnogi vojnici JNA bili su nesrbi, a bio je prisutan velik broj Bošnjaka i Kosovskih Albanaca. Do ove faze, nesrpski pripadnici JNA nisu naročito podupirali srpski nacionalizam ili nominalni uzrok jugoslavenskog jedinstva. Nesrpski vojnici bili su nepouzdani u očima zapovjedništva, u kojem su dominirali Srbi, i mnogi su dezertirali tijekom bitke, za koju su osjećali da u njoj nemaju svoga udjela. Slab moral bio je problem i kod srpskih pripadnika JNA, također i dezertiranja i prosvjedi bili su česti diljem većinom regrutiranih snaga. Rat je bio nepopularan u Srbiji i JNA je doživjela različite probleme pri mobilizaciji za borbu. Armija je boreći se pokazala za što se bori (bilo je to jedino u listopadu 1991. godine, kada su crvene zvijezde zamijenjene jugoslavenskom trobojnicom, simbolizirajući tako smjenu komunizma i dolazak nacionalističkih ideologija).

Agresor je bio dosljedan manjku koordinacije između različitih grupa, koje su bile angažirane. Čak, i unutar JNA, bilo je problema u osnivanju objedinjenog zapovjednog lanca između različitih korpusa i brigada. Bilo je većih problema u koordinacijskim pokretima sa srpskom Teritorijalnom obranom, srpskim paravojnim snagama i lokalnim srpskim milicijama. Paravojska i milicije su bile, često, jadno organizirane sa nediscipliniranim, često pijanim pripadnicima i brzo su dobivale reputaciju značajnih i brutalnih krvnika. Masovna dezertiranja i žrtve, pretrpljene zbog loše organizacije tijekom bitke, dovele su JNA da mobilizira vojnike na ulicama Srbije i šalje ih na bojno polje, čime je samo pogoršavala svoje gubitke.


Prvi dio bitke

U subotu, 24. kolovoza 1991. godine, Luka Andrijanić je oborio avion JNA iznad Borova Sela koji je napadao položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj. Sljedećeg dana, 25. kolovoza 1991. godine, jedno oklopno vozilo JNA naišlo je na "miniranu barikadu u gradu" koja se nalazila na prijelazu iz Borovog Naselja u Borovo Selo. Nakon toga su pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela krenuli u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar, u kojem je napadač po procjeni branitelja ostao bez nekoliko tenkova i transportera. Za vrijeme bitke zapovjednik vojarne u Vukovaru, kapetan Ćurčin zatražio je prekid vatre jer u području podvožnjaka na Bogdanovačkom putu, JNA imala dva oštećena tenka koja žele izvući, što je bila laž. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. To je bio početak bitke za Vukovar.

26. kolovoza, u 2 sata nakon ponoći počeo je novi napad na Borovo Naselje prema kafiću Slon koji je trajao cijeli dan do 20:00 sati i završio je uništenim jednim tenkom i jednim BOV-om JNA. 27. kolovoza, na područje Trpinjske ceste stigao je mehanizirani bataljun 1. proleterske gardijske motorizirane brigade JNA. Opet u noći oko 1:30 sati, ponovljen je napad prema Borovom Naselju i to u dva pravca: prema kafiću Slon i prema Domu tehnike. Postrojbe Jugoslavenske narodne armije su se uspjele probiti kod Doma tehnike, ali su nakon višesatnih borbi ipak odbačene.

Dana 28. kolovoza 1991. godine, iz smjera istoka, iz Ovčare prema Vučedolu su se smjestili tenkovi JNA i počeli s ukopavanjem. Sukobi su nastavljeni do 30. kolovoza kad je potpisano primirje koje je hrvatska strana iskoristila za odmor i raspodjelu nešto oružja koje je privatnim kanalima došlo iz Slavonskog Broda, Vinkovaca i Zagreba. Nekako u to vrijeme u Vukovar je stigao Mile Dedaković Jastreb koji je počeo koordinirati punktove obrane koji su se već iskazali u prvim bitkama. Do 30. kolovoza 1991. godine, JNA je izgubila 10 tenkova i 2 zrakoplova. Zatražen je prekid vatre.

U rujnu 1991. godine, ponovno, počinju borbe na prilazima Vukovaru. Selo Berak je palo 2. rujna, uz protjerivanje stanovništva. Dana 5. rujna 1991. godine, bilježi se do tada najžešći napad na Vukovar, kojem branitelji odoljevaju. Nakon blokada vojarni diljem Hrvatske, koje su počele 13. rujna, JNA pokreće napadnu operaciju širokih razmjera, s ciljem potpunog poraza ZNG-a. Dana 14. rujna 1991. godine, u samom Vukovaru počela je najžešća napadna operacija JNA. Napadu je prethodilo raketiranje i bombardiranje grada kazetnim bombama od strane zrakoplovstva JNA. Tenkovi i pješaštvo krenuli su sa svojih položaja između Negoslavaca i Petrovaca prema Sajmištu. Prošli su kroz minsko polje koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno što im je javila peta kolona, (vrlo živahna u tom dijelu Vukovara gdje je živjelo miješano stanovništvo) i uspjeli su prodrijeti do vojarne i spojiti se sa srpskim paravojnim formacijama u gradskom naselju Petrova Gora. Tako su spojena ta dva dijela Vukovara koji su JNA i četnici imali od početka pod kontrolom. Drugi napad je išao na Borovo Naselje. Prvi smjer napada išao je kroz Trpinjsku cestu te zatim kroz Hercegovačku ulicu prema Slavonskoj ulici.
Uništeni tenk JNA

Vremenski kasnije je krenuo drugi napad kroz samu Trpinjsku cestu. Krenula je kolona tenkova i oklopnih vozila kojih je bilo više od 30. Na tom punktu bila je skupina Marka Babića koji je sam uništio 5 tenkova, od ukupno 11 tenkova i 3 transportera koliko ih je ostalo na cesti. Tijekom noći u pokušaju izvlačenja uništen je i tenk za izvlačenje oklopa. Po procjeni branitelja, stradalo je barem 70 pješaka. Ukupan broj uništenih tenkova toga dana je bio 17 i jedan avion.

15. rujna, ujutro krenuli su četnici i JNA iz vojarne, osokoljeni uspješnim prodorom od 14. rujna. Nakon 6 i pol sati žestoke ulične borbe za svaku kuću i čišćenje ulica po Sajmištu, četnici i rezervisti su se povukli nazad u vojarnu, a dio snaga koji je provalio do Kuginog groblja povukao se u Petrovu Goru. Krenuli su i tenkovi po Trpinjskoj cesti gdje je skupina Blage Zadre uništila 3 tenka i 2 oklopna transportera. Taj dan su novinar HTV-a Nedžad Haznadar i njegov snimatelj Dean Lukić načinili snimke tih tenkova koji su se još dimili i Trpinjska cesta je dobila naziv "groblje tenkova". Sljedeći dan, napadi preko Trpinjske ceste su nastavljeni cijeli dan u valovima. Samo u prvom naletu uništeno je 8 tenkova, a neprijateljski gubici u rezervistima i četnicima bili su strašni. Taj dan opet je pokušan prodor iz vojarne, ali nakon uništena 2 tenka i 1 transportera JNA se povukla. Epilog trodnevnih žestokih borbi u Vukovaru bio je: 30 uništenih tenkova i oklopnih vozila, jedan avion i oko 500 pješaka. Zauzet je prostor od nekoliko ulica oko srpskog naselja Petrova Gora, dok je ostali dio oko vojarne bio "ničija zemlja".

Istovremeno, od sredine rujna na pravcu Šid - Vinkovci počelo je uvođenje glavnine 1. proleterske gardijske motorizirane divizije JNA, a potom i pridodane 252. oklopne brigade iz Kraljeva. Sredinom rujna, 14. i 15. rujna, JNA je uspjela odsjeći Vinkovce od Vukovara radi čega je jako poraslo značenje Bogdanovaca, preko kojih se je jedino mogla vršiti opskrba Vukovara. 17. rujna 1991. godine, bio je prvi jači tenkovsko - pješački napad na „kukuruzni put“ i Bogdanovce koji je odbijen. Sljedećeg dana, kada je na snagu trebalo stupiti primirje, dvije velike kolone tenkova krenule su Trpinjskom cestom iz Trpinje, a drugi dio njih iz smjera Bršadina. Ovi drugi prodrli su na područje zvano „Trokut“ i izbili su na Bobotski kanal, na što su se branitelji morali povući sa silosa Đergaj koji je bio vrlo važan položaj.

Koridor koji je spajao Vukovar s Vinkovcima, povjeren je 25. rujna 2. bojni 3. „A“ brigade ZNG-a u neposrednoj i tijesnoj suradnji sa snagama 109. briga­de ZNG-a. Toga dana je 1. satnija druge bojne 3. "A" gardijske brigade Daltoni došla u Bogdanovce pod zapovjedništvom Tomislava Pucelja. Tamo su se već nalazili pripadnici MUP-a iz Vinkovaca i Županje. Ostatak druge bojne 3. „A“ brigade ZNG-a, 26. rujna je pridodan 109. brigadi ZNG-a koja je nakon spora­zumnog izvlačenja JNA iz vojarne u Vinkovcima dobila zadaću vođenja borbe u istočnom dijelu općina Vinkovci i Vukovara, posebno obrane na crti Nijemci - Ilača - Lovas. Dva dana kasnije tim se snagama priključila 122. brigada ZNG-a Đakovo. Dana 28. rujna 1991. godine, u Bogdanovce su došla četrnaestorica pripadnika HOS-a pod zapovjedništvom Zdravka Špalja - Papundeka.

Nakon toga „sedmodnevnog plana za razbijanje Hrvatske“ JNA se našla u problemima. Hrvatska se još uvijek držala, a držao se i grad Vukovar. S druge strane, u Srbiji je odaziv na mobilizaciju oko 25%. Ljudi bježe iz vojvođanskih brigada, kragujevačka i loznička brigada su oslabljene masovnim dezertiranjem. Po navodima iz Jovićevog dnevnika, jedino je "uspješno mobilizirana brigada iz Požarevca, dok je brigada iz Valjeva kompletno pobjegla. Sada u Šidu stoji kompletna tehnika Druge mehanizirane brigade, bez vojske". Obzirom kako su snage JNA očito zaustavljene i plan „sedmodnevnog odsijecanja“ Hrvatske nije uspio, uslijedila je promjena u zapovjedništvu JNA, kao i pregrupiranje i popunjavanje te nova strategija slamanja obrane u istočnoj Slavoniji. Time je završen prvi dio bitke za Vukovar.


Drugi dio bitke

JNA je preustrojila svoje snage, promijenila zapovjedništvo (došao je general-pukovnik Života Panić), podijelila ih u dvije operativne grupe: Sjever i Jug i počela nove operacije za okruženje i zauzimanje Vukovara. Paravojne postrojbe su integrirane u JNA jedinice, a rezervisti i novaci (često Bošnjaci ili Albanci) zamijenjeni su dragovoljcima iz Srbije gdje je god to bilo moguće. Isto tako, promijenila se taktika napada JNA pa se Vukovar umjesto direktnih oklopno pješačkih napada na grad, počeo polako odsijecati od ostatka Hrvatske uz „čišćenje“ hrvatskih sela između Bosuta i Dunava.

Dana 29. rujna 1991. godine, u Vukovar su stigle 4 haubice i 4 kamiona streljiva, zadnje ozbiljne količine dovezenog oružja u grad. (to je bilo oružje iz osvojene vojarne u Varaždinu). U prvom danu listopada, brigada JNA zauzela je selo Petrovce koji se nisu ni branili jer nisu imali čime, nakon čega je napadnuta prometnica Marinci - Bogdanovci - Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca, JNA je uspostavila crtu pravcem Mirkovci - Marinci - Bršadin blokiravši tako „kukuruzni put“ pa je i selo Bogdanovci okruženo. Isti dan napadnuto je i selo Cerić sa 30 tenkova i otprilike toliko oklopnih transportera. Nakon uništenja tri oklopnjaka, JNA se povukla.

Sljedećeg dana napadano je Sajmište. Iz vojarne u Vukovaru izašli su tenkovi i oklopna vozila njih ukupno 30 i oko 600 pješaka, njih 3 ili 4 skrenulo je u ulicu Mladena Stojanovića, a njih 4 u Dalmatinsku. Cijelo jutro vodile su se žestoke borbe, uništena su 3 tenka i 1 oklopno vozilo, te oko 100 pješaka. Neprijatelj je u napad uveo i specijalce iz Niša. Nakon što su branitelji uništili oklop, preostalo je pješaštvo koje se je posakrivalo po okolnim kućama, pa je svaku kuću trebalo čistiti. Taj dan je neprijatelj u Vukovaru izgubio 30 tenkova i oklopnih transportera, ubijeno je 200 vojnika, a na grad je palo 11.000 granata.

Napadnuti su i Bogdanovci. U noći je pljuštala kiša, a ujutro je JNA krenula s 10 tenkova i isto toliko oklopnih transportera. Uništena je prva "osamdesetčetvorka", nakon čega su pogođena još dva transportera a jedna 84 je nagazila na minu. Još jedan tenk je bio oštećen i on je ostao stajati kod nogometnog igrališta. U popodnevnim satima JNA je opet napala i selo Cerić i to iz smjera Male Bosne, predgrađa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli uništiti još 4 oklopnjaka, a nakon toga su se povukli u Nuštar i Vinkovce. JNA je osvojila Cerić.
Razrušeni centar grada

Dana 3. listopada 1991. godine, vode se teške borbe na prilazima Vinkovcima. JNA osvaja selo Karadžićevo. Hrvatska vojska ima velike probleme s vojnom tehnikom. Oklopno-mehanizirana četa od 7 tenkova T-55 i 11 BVP M­80 iskrcana je bez municije za protutenkovske i protupješadijske mitraljeze, bez raketa za BVP sa neobučenom posadom, koja je imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u Varaždin, što je veći­na njih i pokušala danas ostavivši tenkove u šumi u blizini Đakova. Isti dan napadnut je Nuštar, koji je u tom trenutku bio okružen iz tri smjera; istočno je zauzeti Cerić, sjeverno poljoprivredno dobro Henrikovci i zauzeti Marinci, sjeverozapadno četničko uporište Bršadin i Pačetin, a zapadno zauzeto Ostrovo. U popodnevnim satima nakon topničke pripreme u napad je krenula 252. oklopna brigada JNA iz smjera Marinaca, poduprta tenkovima iz Bršadina i dobra Herikovci.

U obrani nalazili su se malobrojni domaći branitelji, dio pripadnika 2. bojne 3. brigade HV-a, pripadnici policije iz Vinkovaca i Varaždina i manji broj pripadnika HOS-a. U obranu će se uključiti i "Žuti mravi" s Andrijom Marićem, protuoklopna skupina s Trpinjske ceste. Uskoro počinje borba na svim prilazima Nuštru, no težište napada je iz smjera Marinaca i dobra Henrikovci. Neprijatelj je glavnom ulicom došao do centra sela s jednim tenkom i dva transportera. Nakon što je tenk pogođen, povukli su se i transporteri. Epilog borbi jesu dva uništena tenka i dva transportera, a JNA se povukla. Taj dan napadano je i Borovo Naselje, jednim od najjačih napada do tada. JNA je krenula s 26 tenkova, 19 transportera i oko 750 vojnika. Na kraju dana imali su uništenih 17 tenkova, 9 transportera i većinu pješaka. Napadnuti su i Bogdanovci. JNA je krenula s jednom oklopnom bojnom i jednom pješačkom bojnom iz pravca Marinaca i Petrovaca. Razvila se žestoka bitka. Uništeno je oko 10 tenkova i oklopnih transportera, a stradalo je oko 100 neprijateljskih vojnika. Samo Žarko Manjkas – Crvenkapa je uništio je 4 tenka T-55.

Sljedeći dan, pokušana je deblokada Vukovara i to tenkovsko-pješačkim napadom prema Marincima što je JNA zaustavila snažnom topničkom vatrom s područja Orolika, Negoslavaca i Mirkovaca. Pokušaj proboja nastavljen je u noći sa 4. na 5. listopada bez pomaka, kao i u tijeku dana s istim rezultatima. Dana 5. listopada 1991. godine, nastavljeni su pokušaji 109. brigade HV-a, koja je uspjela u noći sa 5. na 6. listopada, staviti cijeli Nuštar pod svoju kontrolu. Međutim za nastavak prema Marincima nije imala snage uz jaku topničku vatru JNA po hrvatskim snagama. Sljedeći dan, iz Vukovara je u pomoć Bogdanovcima došla skupina Vinkovčana pod zapovjedništvom Franje Petrovića.
Krater na plafonu vukovarske bolnice nakon granatiranja JNA

Do djelomičnog povlačenja JNA ipak je došlo na večer 7. listopada, iz­vlačenjem tenkova M-84 s crte Zidine-Nuštar u pravcu sela Petrovac pa put Marinci-Bogdanovci-Vukovar više nije bio pod izravnim nadzorom 252. oklopne brigade JNA. 8. listopada, u jutarnjim satima nastavljeni su pokušaji prema Marincima, a sutradan u popodnevnim satima nakon priprema za proboj (za što je dovedena još jedna bojna 3. „A“ brigade HV-a) i usprkos očekivanjima zapovjednika Operativne zone Osijek deblokada Vukovara nije napravljena zbog slabosti raznih hrvatskih postrojbi i neprimjernog ponašanja. Tijekom pokušaja proboja, Vukovar je pod stalnom topničkom vatrom, a JNA je pokušala proboj obrane grada na južnom i istočnom dijelu grada.

Dana 10. listopada 1991. godine, počeo je najjači napada na Vukovar s juga. Obrambeni punkt na križanju ulica Ognjena Price i Otokara Keršovanija je probijen i tenkovi su ušli duboko u Preradovićevu ulicu, a s njima i grupa niških specijalaca i četnika koji su se tijekom noći probili skoro do Štaba. Otkriveni su u dvorištu Vupikove „Kapljice“ i eliminirani. Gubici na obje strane bili su veliki, ali je napad ipak odbačen i vraćeni su izgubljeni punktovi. Ponovni pokušaj deblokade određen je za noć sa 10. na 11. listopada. Taj pokušaj nije uspio, djelomično radi nediscipline kod dijela postrojbi HV-a, iako je prethodnica HV-a i MUP-a došla do Marinaca i izvjestila o tome kako su tenkovi i pješadija napustili Marince.

U međuvremenu je u Ivankovo stigao i konvoj Crvenog križa, a osiguran mu je put do Nuštra na putu za Vukovar. Taj konvoj je u Vukovar trebao stići 11. listopada ali ga je JNA vraćala dva puta. Veselin Šljivančanin je objašnjavao pripadnicima misije Europske zajednice kako se u Vukovaru bore dvije paravojne hrvatske postrojbe: MUP i ZNG, a JNA je tu da ih razdvoji. S tim konvojem u vojarnu i na Petrovu Goru ušle su svježe neprijateljske snage. Sljedeći dan JNA je tražila da se konvoj propusti u bolnicu preko Sajmišta, što bi značilo kako taj prostor treba razminirati i snage se trebaju povući pa bi četnici imali otvoren put u centar grada. Borković je zaprijetio kako će otvoriti vatru na konvoj ako krene tim putem u grad. Naravno, Šljivančanin nije bio sretan, a srpske paravojne snage su rasparale pakete pomoći.

Dana 13. listopada 1991. godine, ponovno je bezuspješno pokušana deblokada Vukovara. Pokušaj je prekinut oko 13:00 sati zbog prolaska konvoja Crvenog križa koji je trebao izvući ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomoć u hrani i lijekovima. Nakon dvodnevnog maltretiranja, u vojarni, u Vukovaru gdje je bio smješten, konvoj se neobavljenog posla vratio natrag u Đakovo. Istovremeno, JNA je nastavila s čišćenjem hrvatskih sela između Bosuta i Dunava s vrhuncem - protjerivanjem stanovništva Iloka, 14. listopada 1991. godine, za koju svrhu je pod kontrolom promatračke misije Europske zajednice učinjen i poseban sporazum kojim se prognanici "odriču" svoje imovine u korist Republike Srpske Krajine


Treći dio bitke

Od 15. listopada 1991. godine, Vukovar je u potpunom okruženju. Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se uglavnom svela na povremene topničke udare. Nastavljeni su energični napadi na Vukovar i Borovo Naselje. JNA je uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem obrambenih položaja napadaču je preostalo samo još nekoliko stotina metara da sa pješadijom uđu sam centar grada i Borovo Naselje te su se stoga vodile žestoke ulične borbe, koje mu to trenutno onemogućuju. Crtu obrane na Lušcu probila je 51. mehanizirana briga­da JNA s tenkovskom četom i većim brojem pješaka s osnovnom zadaćom presjecanja komunikacije između Vukovara i Borova Naselja, što je jedan brani­telj spriječio.

Sljedeći dan, počinje opet opći napad na grad. Svi položaji, Mitnica, Sajmište, Lužac, Budžak, Borovo Naselje s Trpinjskom cestom tučeni su artiljerijski, tenkovski, minobacački i raketirani iz aviona. Neprijatelj je krenuo najjačim napadom na Lužac i Budžak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prešlo je nekih 15 tenkova, 4 transportera i oko 1.000 pješaka iz smjera silosa Đergaj prema Vinogradskoj ulici. Obzirom kako na položaju nije bilo dovoljno antitenkovskog oružja pozvan je vod "Turbo", a došao je i Blago Zadro. U trenutku kad je Blago Zadro htio pretrčati prugu, pokosio ga je rafal. "Turbo" vod je počeo uništavati tenkove na početku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog kanala i probali su tuda proći. Uključila se i vukovarska artiljerija: 4 haubice i minobacači. Negdje oko 17 sati pješaštvo se povuklo natrag prema Đergaju, a s njime i tenkovi. Uništeno su najmanje 2 tenka i oklopni transporter.

Nakon čišćenja Vinogradske ulice, branitelji su našli jedan broj masakriranih civila koji su bili skriveni po podrumima. Izgleda kako su u tom napadu sudjelovali i Arkanovci. Uvečer branitelji su prilikom čišćenja pronašli i dva upotrebljiva tenka te manje skladište oružja s nekih 120 zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od zarobljenih dva tenka T – 55 je formirana je „samostalna oklopna postrojba“. Jedan tenk je djelovao, dok je drugi čuvan kako bi poslužio za rezervne dijelove. 18. listopada 1991., popustili su punktovi na Sajmištu, a 19. listopada konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro, u 6:30 pravcem Vinkovci - Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice. 21. listopada, pokušan je pješačko - tenkovski prodor u Vukovar iz pravca Mitnice koji je odbačen.
Karta završnih borbenih djelovanja u Bitci za Vukovar

Dana 22. listopada 1991. godine, crta obrane hrvatskih snaga na području operativne zone Osijek je bila: Koritna - Mrzović - Ivankovo - Jarmina - Vinkovci - Nuštar - Privlaka - Otok - Komletinci - Nijemci – Lipovac. Sljedeći dan je bio ponovno težak za branitelje Vukovara. Bolnica je pogođena s oko 40 raketa, od čega je zapaljena. 24. listopada, angažiran je samo­stalni zrakoplovni vod Osijek koji je noćnim letovima desantirao nužan mate­rijal u Vukovar. Sljedeći dan, JNA je ušla u Tordince nakon što je izgubila 6 tenkova. 29. listopada, izveden je jak napad JNA na Bogdanovce iz pravca Marinaca, Petrovaca i dijelova Vukovara ali je odbačen. Dana 1. studenog 1991. godine, odvija se, ponovno, jak napad na Bogdanovce s 15 tenkova. Uništena su dva tenka nakon čega se JNA povukla.

Sutradan, Hrvatska vojska je izvela napad na Cerić koji nije uspio. stog dana Vukovar je nakon jake topničke pripreme napadnut oklopništvom i pješaštvom. U borbama na Lušcu djelovao je i zarobljeni tenk; obzirom kako su neprijateljski tenkovi napredovali po području koje je potpuno otvoreno (pješčara) tenkisti su imali dobro vidljive mete. Uništeno je 14 oklopnjaka. Neprovjerena informacija je bila, da je u jednom od tih tenkova poginuo i general – major JNA Mladen Bratić, zapovjednik Operativne grupe „Sjever“. Palo naselje Lužac i na taj način je direktno ugroženo Priljevo i komunikacija Vukovar – Borovo Naselje te silos na Dunavu. Istog dana su domaći Srbi prokazali lužačke stanovnike, te pomogli arkanovcima i JNA u likvidaciji 59 hrvatskih civila.[11]

Novi punktovi obrane bili su u kafiću London i 2-3 kuće uz njega te s druge strane raskršća u „Drvoprometu“. Ti su punktovi izdržali do 13. studenoga. Zakomplicirala se i obrana Bogdanovaca, koji su se sad našao u kompletnom okruženju jer su izgubili vezu s Vukovarom. Isti dan, 2. studenog 1991. godine, napadnuti su i Bogdanovci čija je obrana odbila napad. Nekoliko dana nakon pada Lušca, u Bogdanovce, su počeli napadati i Arkanovci, ali su i ti napadi odbijeni. 3. studenog, JNA je izvela amfibijski napad i iskrcavanje u Vukovar s područja Srbije kako bi se povezala sa snagama Arkanovaca i JNA koje su prodrle na Lužac. Dana 6. studenog 1991. godine, vode se teške borbe na prilazima Vukovaru, a branitelji imaju sve manje streljiva i protuoklopnih sredstava. Na poziv iz Vukovara topnički je tučeno područje grada iz kojeg je JNA djelovala, nase­lje Petrova Gora, Sajmište, križanje Trpinjske ceste i Lipovačkog puta, kao i po Vučedolu.

Od 7. do 8. studenog napadi na Vukovar vode se nesmanjenom žestinom. JNA je ušla u samo središte grada, u naselja Boško Buha, Cvjetno Naselje i cijeli Lužac. 9. studenog 1991. godine, očekujući napad JNA radi presijecanja pro­metnice Vinkovci - Đakovo, isplaniran je i izveden napad Hrvatske vojske na Karadžićevo radi zauzimanja mjesta i utvrđivanja za obranu, koji nije uspio. Sljedeći dan, napad JNA iz pravca Lušca s ciljem zauzimanja nadvožnjaka prema centru Vukovara, radi spajanja s postrojbama koje su napadale duž Trpinjske ceste, bio je uvod u završne borbe za grad. Isti dan napadnuti su i zauzeti Bogdanovci, nakon što su tjednima odolijevali napadima JNA i srpske paravojske.


Konačni pad Vukovara

Dana 12. studenog 1991. godine, počeo je posljednji, četvrti organizirani pokušaj deblokade Vukovara. Napad na protivnika učvršćenog na crti Cerić - Henrikovci - Marinci i po dubini Bogdanovci, počeo je u večernjim satima. Slabost angažiranih snaga, od koje se neke nisu ni pojavile na bojišnici, a neke samovoljno udaljile osudio je pokušaj u početku na neuspjeh, pa je od zamisli uspjelo pomicanje snaga iz Nuštra prema Marincima pod vrlo teškim uvjetima djelovanja neprijatelja sa zemlje i iz zraka. Za nastavak napada nije bilo snaga jer raspoloživo ljudstvo nije bilo dovoljno za proboj, s time da se 105. brigada HV-a nije ni javila, a i pored nje bila je potrebna, najmanje još jedna bri­gada.

Toga dana u Vukovaru su napadani punktovi obrane ceste Vukovar – Borovo Naselje i silos na Dunavu. Nakon cjelodnevnih tenkovsko - pješačkih borbi, cesta još nije pala. Sljedeći dan, 6 tenkova se konačno probilo do Priljeva i tenkovskom paljbom natjeralo hrvatske branitelje sa silosa dolje. Tada je konačno pala komunikacija Vukovar – Borovo Naselje i pad grada je postao izvjestan. Dio branitelja povukao se u Vukovar, a dio u Borovo Naselje. U Borovu Naselju novi punkt obrane bila je alatnica kombinata Borovo, a na dijelu Vukovara jedan je bio kod željezničke postaje, a drugi u stambenoj zgradi prvoj poslije nadvožnjaka.

Istog dana dio ljudi, zapovjednika Borovog Naselja, odlazi u proboj prema Vinkovcima. Tada su krenuli i tenkovi i pješadija (uglavnom paravojska) s Orlovače na Trpinjsku cestu. Na punkt širine 200 metara krenulo je 18 tenkova M–84 i 22 oklopna transportera. Branitelji, nakon što su uništili 5 tenkova i oklopnih transportera, više nisu imali protuoklopnog oružja pa su se povukli u Ličku ulicu. 14. listopada, JNA je uspjela u potpunosti presjeći prometnicu između Borova Naselja i Vukovara. Sutradan, Proleterska gardijska mehanizirana divi­zija JNA je s 3. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom iznenadnim napadom uz jaku topničku i zrakoplovnu potporu potisnula snage lokalne 131. brigade HV-a, koje su u neredu odstupile i zauzela sela Lipovce, Apševce i Podgrađe. Zbog prodora mehaniziranih snaga JNA pri­padnici 131. brigade HV-a srušili su most na rijeci Savi kod Gunje zbog mogućnosti napada iz Bosne i Hercegovine.

Dana 16. studenog, pali su Nijemci, a 17. studenog 1991. godine, Vukovar su napustili ljudi s na čelu sa Brankom Borkovićem - Mladim Jastrebom. Skupine pripadnika obrane Vukovara koje su uspjele proći kroz pro­tivnički raspored nastavile su s dolaskom noću 17. i 18. studenog. U Borovom Naselju, 18. studenog 1991. godine, još se branio „Crni put“ koji vodi do alatnice kombinata Borovo. 19. studenog, JNA je bila ispred hangara Borova gdje je izvukla veliki broj ljudi koji su bili smješteni u podrumu, ranjenika koji se zadnjih dana nisu mogli odvoziti u Vukovar jer je komunikacija bila prekinuta, te civila. Grupe branitelja su pokušavale proboj ili su se predale 20. studenog 1991. godine. Tada je prestao svaki organizirani otpor grada Vukovara i Borovog Naselja.

Nakon pada grada JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine. Vukovarski Srbi koji su se u skloništima mjesecima skrivali od granata, sada su se bacali „oslobodiocima“ u naručje i prokazivali branitelje, obitelji branitelja i općenito ljude koji su im se zamjerili. Stoga su po cijelom području grada Vukovara ljudi streljani, a najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:16 PM | Message # 3
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
Vukovar 1991 pad grada



Snimateljska ekipa talijanske televizije u gradu je dva dana nakon krvavog pira okupatora još uvjek po ceti leže mrtvi naj upečatljivije je kako srednjovječni stanovnik Vukovara hvali se kako je ubio svog susjeda i bacio ga u bunar. Molim sve koji poznaju taj dio rada da posvete pozornost mozda je snimka ujedno i dokaz gdje još uvjek počiva osoba za kojom se traga.



Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:19 PM | Message # 4
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
"Stoji grad"-Hrvoje Hegedušić (1991)



Stoji grad
Pod kisom celika, ognja is smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vjecan ko narod ponosno stoji
I posljedne dane dusmanu broji
Vukovar, Vukovar

Iz majcinog krika sloboda se rada
I uskoro bijela zaplovit ce lada
Do sunca
Iz krvi i bola niknutut ce cvijece
I nikada narod zaboravit nece
Vukovar
Stoji grad


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:23 PM | Message # 5
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
VLADIMIR KOČIŠ ZEC 1991 GOSPODINE GENERALE



Gospodine generale
Visoko gore, na katedrali
Samo tišina, satovi su stali
U mraku vidim, bojite se sjene
Ne može se lako ubiti vrijeme

Gospodine generale
Dječak pred crkvom ostavlja svatove
Mora se krenut u vaše ratove
Oči mu pune zvijezdanog praha
Al mirno korača, srca bez straha

Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Gospodine generale
Kad prođe tuga i vjetra jecanje
Vodit ću sina opet na pecanje
Djeci ću pričat beskrajne priče
Sve livade opet zelene bit će

Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar

I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:27 PM | Message # 6
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
Zlatni Dukati - "Vukovar, Vukovar"



Ima jedan grad, oduvijek mi drag
ima jedan hrast slavonski
ima jedan grad, svakom srcu drag
ima jedan div hrvatski

Ref.
Vukovar, Vukovar
stoji dok proticu vode Dunavske
Vukovar, Vukovar
gori na braniku svoje Hrvatske

Ima jedan brod, svima nama rod
koji nikud ne putuje
ima jedan brod i u njemu rod
sto zauvijek tu ostaje

Ref.


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
cobraDate: Srijeda, 2011-11-16, 8:31 PM | Message # 7
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
Vukovar 18.11.1991.



Hvala Vukovaru i svima koji su ga branili!


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
purger1Date: Četvrtak, 2011-11-17, 1:48 AM | Message # 8
Zagrijava se
Group: User
Država: Croatia Croatia
Postovi: 34
Status: Offline


 
cobraDate: Petak, 2011-11-18, 7:41 PM | Message # 9
Super Član
Group: Administrators
Država: Croatia Croatia
Postovi: 8597
Status: Offline
Sjećanje na grad heroj: 50.000 ljudi odaje počast žrtvama rata



Stjegonoše Kolone sjećanja počeli su u petak oko podneva pristizati na vukovarsko Memorijalno groblje, a ljudi na zaleđu Kolone tek su krenuli ispred Opće bolnice Vukovar. Nikad toliko mnoštvo nije se ni približno okupilo u Vukovaru. Prema policijskim procjenama, više od 50 tisuća ljudi ispunilo se u šest kilometara dugoj koloni sjećanja na pad grada koji je u petak, kao i svake godine 18. studenoga, ujedinio Hrvatsku. Marijan Peternel (69) je iz Pakraca pješice putovao četiri dana.

Ovaj dolazak u Vukovar je moj zavjet žrtvi koju su Vukovarci podnijeli za cijelu Hrvatsku. Tužan sam zbog silnih stradalih, ali i ponosan zbog svega što smo na kraju postigli - priča Marijan koji je, također, sedam puta pješačio od Voćina do Bučja i Nove Gradiške.

Zorica Kišurek (76) i Katarina Klarić (67) iz Antunovca nedaleko Osijeka ne propuštaju ni jedne godine sudjelovati u Koloni sjećanja.

- Obje smo u Orlovnjaku izgubile svoje sinove. Danas, kao i svake godine u ovo doba, naša je obveza biti u Vukovaru te zajedno s drugima koji su prošli pakao ponovno proživjeti 1991. godinu. I za nas je zavjet biti u Vukovaru na ovaj datum, pričaju Zorica i Katarina. Jozo Lauc (48) je u Kolonu sjećanja došao iz Luzerna, odakle je na daleki put predvodio grupu od 30 Hrvata iz tamošnje katoličke misije.

- Očekivao sam puno ljudi, ali ovo je premašilo i najoptimističnija očekivanja. Kao da se cijela Hrvatska danas sjatila u Vukovaru! Moji osjećaji su podvojeni. S jedne strane sam ponosan na sve te hrabre ljude koji su toliko dugo uspješno odolijevali napadima, ali i tužan zbog silnog broja poginulih - priča Jozo.

U Koloni sjećanja bio je i Darko Staklenac iz Osijeka. Ponosno je koračao u vojnoj odori specijalne policije.

- Za mene na današnji dan sve staje. U Vukovaru sam izgubio 40 članova obitelji. Pokloniti se njihovoj žrtvi za mene je obveza - kaže Darko.


Došao je i cijeli državni vrh

U Koloni sjećanja bio je i cijeli državni vrh, predvođen predsjednikom Ivom Josipovićem, premijerkom Jadrankom Kosor te predsjednikom Sabora Lukom Bebićem.

- S jedne strane se s tugom sjećamo svih onih mladih i ne samo mladih koji su položili život za obranu Vukovara i Hrvatske, s druge strane smo ponosni na njih, jer su nam ostavili najvrjedniju poruku - ljubavi i domoljublja. Preduga Kolona sjećanja govori koliko ljudi cijene taj dio povijesti - kaže Josipović.

Jadranka Kosor je naglasila da je "lijepo i važno da su danas svi u Vukovaru sjetiti se hrabrih ljudi", jer - "njihova hrabrost nas dodatno snažni da i mi budemo hrabri u ovim teškim vremenima".

- Vukovar je branio Hrvatsku i prepuna sam ponosa na ovaj grad i Vukovarce, koje sam upoznala u teškim godinama. Uspomenu na žrtve ne smijemo zaboraviti. Kao što se moramo sjećati i nestalih, koje još uvijek tražimo i koji će biti nulto pitanje u svim razgovorima sa susjednom državom - kaže Kosor.

Luka Bebić kaže da je Vukovar svojom obranom omogućio ostatku Hrvatske da se organizira i pripremi za otpor.

- Upravo zbog toga cijela Hrvatska treba omogućiti napredak Vukovara - naglasio je Bebić. Koloni sjećanja pridružili su se i Zoran Milanović, Radimir Čačić i Davor Bernardić.


Kolona sjećanja nikada veća

Središnji program "Hrabri ljudi" počeo je u 10 sati u dvorištu vukovarske bolnice. Nakon toga svi su u Koloni sjećanja prošli gradom prema Memorijalnom groblju na kojem će zapaliti svijeće i položiti vijence.

Molitvu za nestale i poginule u Domovinskom ratu predvodit će đakovačko osječki nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Marin Srakić. Svetu misu na groblju predvodit će kardinal Vinko Puljić. Na Dunavu će u 18 sati uz dvorac Eltz biti program Svjetlosna rijeka sjećanja.

Na Vukovar su tijekom opsade svakog dana padale tisuće granata. Napadali su ga s kopna, iz zraka i s Dunava. Iako su hrabri branitelji 87 dana grčevito branili grad od neprijateljske okupacije, nisu ga uspjeli obraniti. Vukovar je pao 18. studenog 1991. Ulaskom agresora u grad u njemu je nestalo života. Vukovar je postao grad duhova. Posljednji zapovjednik obrane Vukovara bio je Branko Borković - Mladi Jastreb (50)


Prijavi neispravan link za Download sa klikom na gumb Report
Sve što skinete sa ovog foruma dužni ste u roku 24h izbrisati sa svog HDD-a
Ako vam se sviđa forum,budite aktivni u njegovom radu a ne samo kada vam je nešto potrebno
 
http://odmor.ucoz.com/forum/ » Ostalo » O svemu i Svačemu » Dan sjećanja na Vukovar
  • Page 1 of 1
  • 1
Search:
Članovi koji su danas su posjetili Forum
Statistika Foruma
Novi postovi Popularne teme Najaktivniji članovi Novi članovi
Look what I found on Elo... [ Igre bez granica ]
Kakva prevara: Morat ćem... [ O svemu i Svačemu ]
Za podmirenje duga nude ... [ O svemu i Svačemu ]
Sretan svima, Dan Državn... [ O svemu i Svačemu ]
Pozdrav svima! [ Upoznavanje-Predstavljanje ]
Dan sjećanja na Vukovar Postova [ 8 ]
hello Postova [ 7 ]
Muzika Postova [ 6 ]
Sretan Uskrs! Postova [ 6 ]
Sretna Nova Godina! Postova [ 6 ]
cobra Postova [ 8597 ]
Ficho123 Postova [ 625 ]
dzenta Postova [ 153 ]
beli_61 Postova [ 89 ]
nensy Postova [ 65 ]
krunoslavjagic Datum [ 2024-03-06 ]
edimarsanic Datum [ 2023-07-02 ]
draganpopec Datum [ 2022-06-12 ]
acdsee7447 Datum [ 2021-09-30 ]
kibaw51717 Datum [ 2021-02-21 ]
[]